Pozitivan test posle donacije jajnih ćelija često dolazi posle dugog puta. Posle neuspelih pokušaja, teških odluka i mnogo čekanja. Zato je sasvim prirodno da se uz radost javi i strah: da li je ova trudnoća drugačija? Da li je rizičnija? Šta moram da pratim?

Dobra vest je da se većina trudnoća iz donacije jajnih ćelija završi rođenjem zdrave bebe. Ipak, ove trudnoće imaju neke specifičnosti koje je dobro poznavati unapred. U ovom tekstu objašnjavamo šta kažu naučne studije, koji su pregledi posebno važni i šta možete da uradite da trudnoća protekne što mirnije.

Da li je trudnoća iz donacije jajnih ćelija rizičnija?

Iskren odgovor je: nešto rizičnija, ali uz dobro praćenje većina rizika može da se prepozna na vreme.

Najveći pregled do sada obuhvatio je 35 studija i oko 16.000 trudnoća iz donacije jajnih ćelija (Storgaard i sar., BJOG 2017). Kod jednoplodnih trudnoća, u poređenju sa VTO sopstvenim jajnim ćelijama, autori su našli približno dvostruko veću šansu za (sažetak NIHR):

  • povišen krvni pritisak u trudnoći i preeklampsiju,
  • prevremeni porođaj i nižu porođajnu težinu,
  • carski rez i jače krvarenje posle porođaja.

Novija meta-analiza 27 studija pokazala je da se preeklampsija javlja kod oko 11% jednoplodnih trudnoća iz donacije jajnih ćelija, u poređenju sa oko 2% kod prirodnog začeća. Kod žena starijih od 40 godina taj procenat je bio oko 17% (Keukens i sar., Human Reproduction 2022).

Šta ove brojke znače, a šta ne znače? Veći rizik ne znači da će do komplikacije doći. I dalje velika većina žena prolazi kroz trudnoću bez preeklampsije. Deo rizika verovatno potiče i od drugih faktora, poput starije životne dobi i prethodnih zdravstvenih stanja, a ne samo od same donacije. Ali zato je ova trudnoća upravo ona koju treba pratiti pažljivije.

Kako se prati trudnoća iz donacije jajnih ćelija

Praćenje počinje pre transfera

Zdrava trudnoća iz donacije jajnih ćelija ne počinje pozitivnim testom, već pripremom. Ovo je posebno važno ako imate više od 40 godina. Kako izgleda medicinska procena za žene starije od 50 godina, detaljno smo opisali u tekstu Trudnoća i donacija jajnih ćelija sa 50 godina: sve što treba da znate.

Američko udruženje za reproduktivnu medicinu (ASRM) preporučuje da žene starije reproduktivne dobi pre donacije prođu detaljne preglede usmerene na srce, krvne sudove i metabolizam (ASRM, 2016). U praksi to obično znači:

  • merenje krvnog pritiska i, po potrebi, pregled kardiologa i EKG,
  • proveru šećera u krvi i rada štitne žlezde,
  • ginekološki ultrazvuk i pripremu endometrijuma,
  • uzimanje folne kiseline pre začeća, prema preporuci lekara.

Jedan embrion ili dva? Ovo je možda najvažnija odluka pre transfera. Prema istoj meta-analizi, preeklampsija se kod blizanačkih trudnoća iz donacije javljala kod oko 28% žena, pa autori preporučuju da transfer jednog embriona bude standard. O broju embriona za transfer razgovarajte sa lekarom pre početka programa.

Prvih 12 nedelja: zašto su hormoni toliko važni

Kod prirodnog začeća, posle ovulacije u jajniku nastaje žuto telo. Ono luči progesteron i druge hormone koji održavaju ranu trudnoću. Kod donacije jajnih ćelija buduća majka obično nema ovulaciju, pa ni žuto telo. Sluznica materice se priprema estrogenom i progesteronom u obliku terapije, o čemu smo više pisali u tekstu Kako se usklađuju ciklusi donorke i buduće majke u programu donacije jajnih ćelija?

Zato je hormonska podrška u prvom trimestru ključna. Terapija se obično nastavlja dok posteljica ne preuzme proizvodnju hormona, najčešće do 10.-12. nedelje trudnoće. Tačan plan određuje klinika. Nikada ne prekidajte terapiju na svoju ruku, čak ni kada se osećate dobro.

Odsustvo žutog tela je verovatno i jedan od razloga za češću preeklampsiju. U jednoj manjoj studiji, trudnoće bez žutog tela bile su povezane sa skoro trostruko većom šansom za preeklampsiju (von Versen-Höynck i sar., 2019). Istraživanja na ovu temu su u toku, ali zaključak je isti: krvni pritisak treba pratiti od samog početka.

U ovom periodu vas čekaju:

  • Beta-hCG 10–12 dana posle transfera, sa ponovljenim merenjem posle dva dana (šta znače vrednosti).
  • Prvi ultrazvuk oko 6.-7. nedelje, kada se vide gestacijska kesa i otkucaji srca.
  • Prvi pregled kod ginekologa koji će voditi trudnoću, uz merenje krvnog pritiska i osnovne analize krvi i urina.

Preeklampsija: šta treba da znate

Preeklampsija je stanje u kome u drugoj polovini trudnoće raste krvni pritisak, a mogu biti pogođeni i bubrezi, jetra i posteljica. Kada se otkrije na vreme, uz dobru kontrolu, većina trudnoća se uspešno završi.

Skrining u prvom trimestru. Između 11. i 14. nedelje, uz kombinovani test, u mnogim centrima može se uraditi i procena rizika za preeklampsiju. Ona uzima u obzir krvni pritisak, ultrazvučni nalaz krvnih sudova materice i određene markere iz krvi. Pitajte svog ginekologa da li je ovaj skrining dostupan.

Prevencija u dogovoru sa lekarom. U velikoj randomizovanoj studiji ASPRE, kod žena sa visokim rizikom aspirin u niskoj dozi, započet u prvom trimestru, smanjio je učestalost prevremene preeklampsije sa 4,3% na 1,6%. Da li je ova terapija pogodna za vas i u kojoj dozi, odlučuje isključivo lekar koji vodi trudnoću. Ne uzimajte aspirin na svoju ruku.

Simptomi zbog kojih se odmah javljate lekaru:

  • jaka glavobolja koja ne prolazi,
  • zamućen vid ili svetlucanje pred očima,
  • bol ispod rebara, sa desne strane,
  • naglo oticanje lica, ruku ili stopala,
  • mučnina i povraćanje u drugoj polovini trudnoće.

Mnogi lekari savetuju i kućni aparat za merenje pritiska. Važno je znati i da se preeklampsija retko može javiti i u prvim nedeljama posle porođaja, pa merenje pritiska ne prestaje rođenjem bebe.

Plan praćenja trudnoće iz donacije jajnih ćelija

Raspored ispod je okviran. Vaš ginekolog ga prilagođava vašim godinama, zdravlju i toku trudnoće.

PeriodPregled ili testNa šta se posebno obraća pažnja
10-12 dana posle transferaBeta-hCGPotvrda trudnoće
do 10.-12. nedeljeHormonska terapija (estrogen, progesteron)Ne prekidati bez dogovora sa klinikom
6.-7. nedeljaPrvi ultrazvukBroj plodova, otkucaji srca
od 10. nedeljeNIPT (po izboru)Procena rizika za hromozomske promene
11.-14. nedeljaKombinovani test i skrining na preeklampsijuRizik se računa prema godinama donorke
18.-22. nedeljaMorfološki ultrazvuk i dopler krvnih sudova matericeRazvoj organa bebe, funkcija posteljice
24.-28. nedeljaOGTT (test opterećenja glukozom)Gestacijski dijabetes
3. trimestarUltrazvuk rasta, CTG, češće merenje pritiskaRast bebe, rani znaci preeklampsije
posle porođajaMerenje pritiska, kontrolaPreeklampsija se retko javlja i posle porođaja

Kod blizanačkih trudnoća kontrole su češće, jer je rizik od komplikacija veći.

Prenatalni testovi: ključna je starost donorke, a ne vaša

Ovo je detalj koji se lako previdi, a veoma je važan. Rizik od hromozomskih promena kod bebe zavisi od godina žene čija je jajna ćelija, a ne od godina žene koja nosi trudnoću. ASRM navodi da je učestalost genetskih odstupanja kod ove dece povezana sa godinama donorke, a ne trudnice.

Šta to znači u praksi?

  • Kombinovani (dabl) test. Program koji računa rizik obično uzima u obzir godine trudnice. Ako ima 47 godina, a donorka je imala 25, rizik može ispasti neopravdano visok. Zato obavezno recite lekaru da je trudnoća iz donacije i koliko je godina imala donorka.
  • NIPT. Kod jednoplodne trudnoće iz donirane jajne ćelije većina testova može da se uradi. Kod blizanaca neke laboratorije test ne nude, pa to proverite unapred.
  • Testovi donorke. Donorke prolaze genetsko testiranje pre donacije, o čemu smo pisali u tekstu Koji se medicinski i genetski testovi rade donorkama jajnih ćelija? Ovo smanjuje, ali ne isključuje sve rizike, pa prenatalni testovi i dalje imaju smisla.

Zatražite od klinike pismenu potvrdu o godinama donorke i osnovnim nalazima. Vaš ginekolog će ih trebati.

Najčešće dileme budućih mama

Da li moram ginekologu da kažem da je trudnoća iz donacije?

Da, i to je jedna od najvažnijih stvari koje možete da uradite. Od te informacije zavise tumačenje prenatalnih testova i plan praćenja pritiska. Podaci o vašem lečenju su poverljivi i lekar ih ne sme deliti bez vašeg pristanka.

Mogu li da se porodim prirodnim putem?

U mnogim slučajevima da. Carski rez je češći kod trudnoća iz donacije, ali to nije pravilo. Način porođaja zavisi od toka trudnoće, položaja bebe i vašeg zdravlja, i o njemu odlučujete zajedno sa akušerom.

Hoću li moći da dojim?

Da. Dojenje ne zavisi od toga čija je jajna ćelija, već od hormona koje vaše telo luči tokom trudnoće i posle porođaja.

Plašim se da neću osećati povezanost sa bebom.

Ovaj strah je čest i potpuno razumljiv. Beba se razvija u vašem telu, uz vašu krv i vaše hormone, devet meseci. Kako to izgleda iz ugla mama koje su prošle ovaj put, pročitajte u tekstovima Kakvo je zaista iskustvo biti starija majka koja koristi donirane jajne ćelije? i Uz donaciju jajnih ćelija postala sam mama sa 47 godina.

Kako vam Link4MED može pomoći?

Link4MED je koordinator, a ne medicinska ustanova. Pre početka programa pomažemo vam da izaberete kliniku i razumete plan lečenja, uključujući i broj embriona za transfer. Posle pozitivnog testa obezbeđujemo da dobijete sve podatke koji su potrebni vašem ginekologu kod kuće: protokol hormonske terapije, nalaze i godine donorke. Ako vam bilo šta nije jasno, komuniciramo sa klinikom u vaše ime.

Ako razmišljate o programu donacije jajnih ćelija, zakažite besplatne konsultacije. Zajedno ćemo proći kroz vaše opcije, bez pritiska i bez obaveza.

Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski, psihološki ni pravni savet. Podaci su preuzeti iz javno dostupnih naučnih izvora i mogu varirati zavisno od zemlje, klinike i individualnog zdravstvenog stanja. Za dijagnozu, procenu rizika i odluke o lečenju uvek se obratite lekaru koji neposredno prati vašu trudnoću ili bebu. Link4MED ne pruža medicinske usluge niti garantuje ishod postupaka asistirane reprodukcije. Cene i uslovi pomenuti u tekstu su informativni – tačne podatke proverite sa svojim koordinatorom.

Call Now Button